Pravni rad nastaje između dokumenata
Takav zadatak dobro pokazuje koliko pravnog rada nastaje između dokumenata. Jedan aneks mijenja rok, drugi uvodi iznimku, a poruka poslana prije šest mjeseci može promijeniti razumijevanje cijelog odnosa. Kvaliteta analize ovisi o povezivanju tih informacija i prepoznavanju onoga što još treba provjeriti.
Upravo tu agentni AI postaje zanimljiv.
Što je agentni AI
Agentni AI, odnosno agentic AI, označava sustave koji mogu raditi prema zadanom cilju, koristiti dostupne alate i prilagođavati sljedeće korake prethodnim nalazima. U pravnom radu to može značiti povezivanje pretraživanja dokumentacije, istraživanja i pripreme nacrta u zadatak koji obuhvaća više koraka.
Za korisnika je važna mogućnost delegiranja većeg dijela pripreme. On određuje cilj, opseg i očekivani rezultat, a sustav preuzima dio organizacije i izvršavanja rada potrebnog da do tog rezultata dođe.
Primjer delegiranog zadatka
Vratimo se primjeru dobavljača. Zadatak bi mogao glasiti:
„Na temelju priložene dokumentacije pripremi početnu procjenu mogućnosti prestanka suradnje. Izdvoji relevantne odredbe, rokove, moguće troškove i otvorena pitanja. Uz svaki nalaz navedi izvor te pripremi sažetak za upravu.”
U dobro postavljenom agentnom procesu sustav bi najprije trebao utvrditi koje dokumente ima na raspolaganju i kako su povezani. Zatim bi izdvojio relevantne odredbe, provjerio mijenjaju li ih aneksi te istražio pravna pitanja koja proizlaze iz konkretne situacije.
Ako ugovor upućuje na prilog koji nedostaje, taj nedostatak postaje važan nalaz. Ako dvije odredbe djeluju proturječno, potrebno ih je prikazati zajedno i označiti pitanje za stručnu procjenu. Rezultat bi trebao omogućiti odvjetniku da brzo vidi što dokumentacija potvrđuje, gdje postoji nejasnoća i na čemu treba temeljiti daljnji rad.
Najkorisniji rezultat ponekad je precizno utvrđena praznina u dokumentaciji. Ona timu govori što mora pribaviti prije donošenja odluke.
Kako funkcionira orkestracija
Tehnički, iza takvog rada stoji spoj jezičnog modela, alata i upravljačke logike. Model obrađuje uputu i sadržaj, alati omogućuju pretraživanje ili dohvat dokumenata, a upravljačka logika određuje dopuštene radnje i uvjete završetka zadatka. Povezivanje tih dijelova naziva se orkestracijom.
Važna je i razlika između unaprijed definiranog procesa i prilagodljivog agenta. U prvom su koraci određeni unaprijed. U drugom sustav može, unutar dopuštenih granica, odabrati sljedeći korak prema onome što je pronašao. Primjerice, pronađena poveznica na aneks može pokrenuti dodatno pretraživanje, a proturječni nalazi zahtijevati dodatnu provjeru.
Takva prilagodljivost posebno je korisna kada se opseg posla otkriva tijekom istraživanja. Kod jednostavnog izdvajanja datuma iz jednog dokumenta dovoljan je kraći postupak. Kod procjene složenog ugovornog odnosa svaki novi nalaz može otvoriti dodatno pitanje. Dubinu obrade zato treba prilagoditi važnosti i složenosti zadatka.
Kontrola i pregled rezultata
Za pravni tim vrijednost tog pristupa ovisi o mogućnosti pregleda rezultata. Uz važan zaključak treba moći otvoriti izvor, provjeriti relevantan odlomak i razumjeti ograničenja analize. Sama prisutnost citata još ne potvrđuje da izvor podupire zaključak ili da je primjenjiv na konkretan predmet.
Kontrolu stoga treba ugraditi u način rada: od dostupnih dokumenata i odabrane jurisdikcije do pregleda nacrta i odobravanja radnji koje imaju vanjske posljedice. Odvjetnik procjenjuje pravnu argumentaciju, dok poslovni tim odlučuje koji je rizik prihvatljiv u odnosu na svoje ciljeve.
Za upravu se korist može pokazati u kvaliteti materijala koji dobiva. Dobar rezultat jasno povezuje moguću opciju, njezine uvjete, troškove i preostale nepoznanice. Takva struktura olakšava razgovor pravne službe, financija i operativnog tima.
Mjerenje uspjeha kroz cijeli zadatak
Uspjeh pritom vrijedi mjeriti kroz cijeli zadatak. Koliko je vremena trebalo do pregledane analize? Koliko je važnih ispravaka bilo potrebno? Jesu li otvorena pitanja prepoznata dovoljno rano? Brzo generiran nacrt donosi korist kada timu olakša nastavak rada.
Lexandro i agentni pristup
U Lexandru temelj za takav pristup čine dokumentacija predmeta, odabrani pravni izvori i mogućnost pregleda izvora korištenih u odgovoru. Radni prostori zadržavaju dokumente i razgovore u kontekstu predmeta, a korisnik određuje koje će izvore uključiti u istraživanje. Tako se vlastita dokumentacija i pravni izvori mogu koristiti unutar istog radnog okruženja.
Dodatnu vrijednost donose Vještine: spremljene upute kojima tim može definirati metodologiju pregleda, kriterije rizika i strukturu rezultata. Primjerice, pregled dobavljačkog ugovora može uvijek uključivati odgovornost, trajanje, uvjete prestanka i obveze nakon završetka suradnje. Time iskustvo tima dobiva oblik koji je moguće ponovno primijeniti i postupno poboljšavati.
Kako početi
Dobar početak je jedan jasno određen zadatak koji se često ponavlja. Odaberite poznat predmet, odredite očekivani rezultat i usporedite analizu s vlastitom stručnom procjenom. Posebno provjerite kako sustav postupa s nedostajućim dokumentima, iznimkama i proturječnim informacijama.
U primjeru s početka, uspjeh bi značio da pravnik u ponedjeljak na stolu ima povezane nalaze, označene nejasnoće i nacrt koji može provjeriti i doraditi. Vrijeme koje bi potrošio na sastavljanje te podloge može posvetiti pregovorima, poslovnom kontekstu i preporuci koju će iznijeti upravi.